Girls, (skoro pa) kraj jedne ere

Imala sam 22, nisam imala pojma šta i kuda sa životom i nadala sam se da ću dobiti neke odgovore. Girls su najavljene kao Seks i grad nove generacije i ja sam se nadala da ću dobiti ono što sam željela više nego išta – našminkanu verziju stvarnosti gdje gledamo te predivne njujorške živote, idealizujemo i tamo negdje i same idemo ka tome. Već u prvoj epizodi jasno mi je bilo da nisam dobila ono što sam željela ali sam dobila ono što mi je trebalo – reality check.

Hannah, Marnie, Jessa i Shoshanna nisu neke idealne djevojke koje žive u najuzbudljivijem gradu na svijetu, jure karijere i imaju dejtove sa dobrim frajerima, pritom bivajući super drugarice. One i dalje uglavnom žive na račun roditelja, najčešće imaju problematične veze i ne tako romantične dejtove i najvećim dijelom pokušavaju da prežive – sebe, grad, život.

Junakinje ove serije su zapravo anti-junakinje. Često su neodgovorne, samožive ili sebične. Izgubljene u privatnom životu jednako kao i profesionalno, one su negdje slika društva nakon ekonomskog kraha 2007.

Kako preživjeti radeći ono što voliš? Šta kad želiš vezu a zapravo si samo u kombinaciji? Šta kad shvatiš da je tvoj bivši frajer gej ili da više ne možeš živjeti sa najboljom drugaricom? Kako i da li odgovoriti na sext? Šta kad se tvoja najbolja drugarica smuva s tvojim bivšim frajerom? I kako se baviti problemima svojih prijatelja ako misliš da nisu u pravu?

Kako to danas žive 20ogodišnjakinje u Njujorku? Kako nalaze poslove, kakvi su prijatelji i kako preživljavaju horor modernog dejtinga samo su bila neka od pitanja na koja je serija trebala odgovoriti. Prilično pompezno, već u prvoj epizodi vidimo Hannah kako objašnjava roditeljima da je ona zapravo glas svoje generacije (ili barem glas nekakve generacije) i kako joj trebaju nastaviti plaćati život u Bruklinu dok ona pokušava da piše. Već time, kreatorka serije, Lena Dunham, nagovještava da bi serija mogla negdje biti prikaz života naše generacije, što je izazvalo dosta prašine i neslaganja kritičara serije.

Tokom šest sezona, serija je nailazila na more kritika, počevši od nerealnosti njihovih života do toga kako serija isključivo pokazuje probleme bijelih žena srednje klase koje se u svakom trenutku mogu javiti roditeljima za pomoć, od plaćanja kirije do zdravstvenog osiguranja. Potenciranje scena seksa i golotinje u seriji pritom nije ništa nalik onome što smo navikli gledati na malim ekranima.

Problematični odnosi ovih anti-heroina i pokušaj održavanja prijateljstva uprkos očiglednim razlikama u karakteru je srž serije. Drže se zajedno iako je sezonu za sezonom jasno da njihovi životi idu u različitim pravcima. Često sve djeluje kao da govore – držimo se jedne drugih jer imamo te zajedničke uspomene i to je jedini nivo sigurnosti koje imamo u gradu prepunom mogućnosti ali i problema.

Girls se ne libe da pokažu koliko je traženje posla i opstajanje u današnjoj ekonomiji surovo i koliko tradicionalni način rada ne odgovara generaciji rođenoj u eri ekspanzije interneta. One znaju da su veze teške i problematične i da seks nije romantična scena iz holivudskih filmova već je nekad i čudan, grub i definitivno nije vizuelno ‘fotogeničan’ kako su nas htjeli ubijediti. Odnosi sa porodicom se mijenjaju kako rastemo i sazrijevamo ali se uvijek koliko-toliko normalizuju jer to su, na kraju krajeva, ljudi koji su uvijek tu za nas.

Više nego jednom nervirala me je njihova neodlučnost, glupe odluke i sebični postupci i više nego jednom sam pomislila kako je ovo zbilja, kako pojedine kritike kažu, priča o životima privilegovanih djevojaka u razvijenom svijetu. I to negdje jeste. Lena je opisala svijet koji najbolje poznaje i, epizodu za epizodom, pričala priče o kojima smo mogli raspravljati satima. Fantastični likovi koje gledamo kako rastu iz sezone u sezonu i bore se sa svojim unutrašnjim demonima, dovitljiv i duhovit dijalog i neprevaziđene aluzije na pop kulturu jesu stvari koje zaista čine ovu seriju malim remek djelom. Koliko sam samo dijaloga iz serije tvitovala, pisala, pamtila. (“I’m a woman hear me roar!” ❤)

Iako likovi u seriji ne mogu služiti kao uzor mladim generacijama, one se to i ne trude biti. Iz sezone u sezonu, pratili smo kako zapravo sve one sa svojim vrlinama i manama zapravo samo pokušavaju prezivjeti u svijetu koji je i dalje dominantno muški.

Ovo je serija nove generacije. Za razliku od Carrie koja se skriva ispod stola kad dobije mejl misleći da će je pošiljalac vidjeti, Hannah i drugarice koriste internet da nalaze poslove, frajere i obavljaju veći dio komunikacije u online svijetu.

Meni lično, ovo je bila serija koja me je svake nedjelje, barem na tih pola sata podsjećala na najveću istinu mojih 20ih godina – niko nije rekao da će biti ovoliko teško (zapravo jeste ali ja nisam htjela vjerovati), a opet nisam ni slutila koliko može biti zabavno.

I ako smo imalo živjele kako treba, imaćemo ožiljak ili dva za ponijeti jer all adventurous women do ;).

p.s. Posljednja epizoda serije biće prikazana u nedjelju veče, 16.04. stay tuned.

 

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s