Prošle godine u ovo vrijeme posao, stan i prijatelje imala sam u sasvim drugom gradu. To je bio drugi posao, totalno drugačiji stan i ljudi koje znam godinama, neke čak i deceniju. Planirala sam žurku za rođendan i septembarsku emigraciju i žestoko se borila protiv #quarterlifecrisis i jednako žestoko patila jer naš lijepi jezik jednostavno nema adekvatan prevod za to – kriza četvrtine života zvuči glupo i umišljeno, gotovo jednako kao i moji prilično izmišljeni problemi.
I tako, panično sam brojala dane dok još mogu ljudima reći da imam 24 godine i mislila da će život u tom jednom danu, kad ugasim svjećice na torti i otvorim sve poklone, naprasno postati ozbiljniji i za nijansu strašniji. Odjednom počinjem misliti kako se ne zabavljam dovoljno i kako nijesam uspješna dovoljno i kako sam sva tako nekako nedovoljna. A kud bih više i kako bih više, ne bih znala ali se dakle, tog vrelog podgoričkog juna hvatam u koštac sa prodavnicama koje jednostavno nemaju dovoljno balona lijepe nijanse bijele boje (aman!), bezuspješno tražim adekvatnu tapetu za photo wall i totalno se šokiram kad me random žena u prodavnici pita da li to djetetu pravim rođendansku žurku.
Wait! Um.. what?!
Nemam balone FT. nemam adekvatan stajling da ispoštujem SVOJU temu žurke krizna situacija odjednom eskalira u spoznaju: imati dijete u ovim godinama zapravo ne bi bilo toliko iznenađujuće, niti strašno. (panic attack: I’m getting old!) Srećom, u ključnom trenutku krize nalazim savršenu suknju kojom ću zapravo da prekršim sopstveni dress code ‘pa šta, moj je rođendan’ i sa krize ‘da li bih možda mogla početi razmišljati o tome da bih eto jednog dana nekad nekom mogla biti majka’ vraćamo se na ‘gdje su šljokice u ovom gradu, aman?’
Huh, umalo.
Žurka je bila savršena: Torta je bila u tečnom stanju, baloni su se odlijepili u pola noći i stan mi je bio u haosu danima nakon toga, a ja sam bila neisfenirana i nenalakiranih noktiju (jer sam duvala balone i pokušavala da napravim fil cijelog dan) ali sam bila okružena ljudima koje volim i koji mene vole i koji su se eto potrudili da se obuku kao da smo stvarno na Vogue black&white žurci. I tada sam shvatila prvu od važnih životnih lekcija:
-
Nije važno da li sve ide po planu, dok god je sve dobro (ili bar zabavno). I dok ste okruženi dobrim i svojim ljudima. ❤
Ja sam tada, naravno naravno, mislila da sam kraljica mudrosti dok sam čekala da oduvam 25 svjećica na torti dok u pozadini ide Queen Bey, pa sam planirala ovaj tekst imati nekih 365 dana ranije, ali avaj. U međuvremenu sam skontala da uopšte nijesam kraljica mudrosti ali jesam kraljica pozitivnog haosa pa u tom maniru (i neobjašnjivom samopouzdanju) dijelim sa vama 25 lekcija prije nego ugasim jednu svjećicu više na torti. Dakle, sljedeća na redu:
- Što bolja žurka, to veći haos nakon nje. (Shvatite ovo kako hoćete – emotivni haos, haos u stanu, umrljana šminka, ali budimo realni – s dobre žurke niko nije došao neogreban ili barem odmoran, to je i poenta zar ne?) Što nas dovodi do idućeg:
- Sve što radiš, radi do kraja. Završi advertorijal, otpleši i posljednji set osmog dana festivala, očisti stan, odgovori na mejl prijateljicama sa drugog kontinenta, napiši tekst o 25 stvari koje si naučila sa 25 godina (pa i onda kad si više 26 ali hajd’ sad, nećemo biti maliciozni). Ipak:
- Život nije samo žurka. Iako se nekad ponašamo da je zabava samo u provodima, nekad je zabavno sjesti i popričati sa ljudima kojih si željna i koji su te željni a koje često ne stižeš da vidiš jer ‘jao, jao dolazi super DJ ovog vikenda’ ili ‘baš sam umorna, moram malo da iskuliram’ ili – ‘radim’. Izgovori, izgovori.
- Ako igraš na ‘work hard, play hard’ ne zaboravi da nekad i sleep hard. Jer beauty sleep je stvarno jedna magija koja briše umor, crne misli i natečene podočnjake. I da nije toga, nikad ona gđa O’Hara ne bi rekla da je sjutra novi dan. Dakle: zdrav i redovan san – yes yes yes.
- A kad smo kod ovog work hard, work hard nije jednako work all the time već onom – work smart. Radi pametno, koncentrisano i pokušavaj da ne živiš u kancelariji. Uvažena autorka još uvijek uči ovo na svojim dugim radnim satima ali tu stižemo do naredne ideje za život:
- Ne može sad sve i odmah, nekad je sasvim dovoljno da smo svjesni gdje griješimo i da malo pomalo radimo na tome. Rim nije izgrađen u jednom danu je moja omiljena izreka posljednjih dana i najdraži podsjetnik kad pomislim kako nikad neću biti fit. Što nas dovodi do sljedećeg:
- Fit si onoliko koliko radiš na tome da budeš fit. (Ja trenutno radim na tome da ne živim tri dana na zelenim smutijima, pet dana na sladoledima od pet vrsta čokolade, recimo). Ali, kao što stoprocentno vjerujem i više nego često kažem svom treneru:
- Nije sve u mišićima i obimu struka, važna je ličnost. (izgovara moja ličnost crvena u licu i mokra od znoja dok radi četvrtu seriju čučnjeva i proklinje sve editorijale u magazinima koji su je naučili da mora malo da smanji večere i dezerte i prošeta do teretane povremeno.)
- Ličnost se gradi iskustvom, knjigama, putovanjima i dobrim ljudima.
- Ličnost se gradi i lošim iskustvima i ‘sad znam šta (više) neću’ momentima. S ovim je važno ne pretjerivati, fyi 😉
- Porodica, prijatelji, posao – sve vam ovo treba i sve ovo trebate voljeti, čuvati, zalivati. Uvijek, uvijek, uvijek!
- Kad smo kod zalivanja, ako ne umijete da se sjetite kad treba nahraniti cvijeće, kupite kaktus. Ili najbolje ne kupujte ništa što možete ubiti. (A ako vam i kaktus ugine kao meni, dođite da ih zajedno sahranimo i slegnemo ramenima u fazonu ‘ne možemo svi biti dobri u svemu’) Zbilja ne možemo svi biti dobri u svemu ali:
- Jako je važno da ste dobri u nečemu. Kad god umrem na 7. minutu trčanja ja se podsjetim da mogu plesati cijelu noć u štiklama i ne bedačim se. Dobro umijem da saslušam druge ljude ili da napravim fantastičnu foru na račun još jednog propalog dejta.
- Ipak, najbolje rastemo kad učimo da radimo stvari koje inače ne radimo dobro. Da li je to time management, flertovanje ili spremanje dobrog doručka, whatever makes you happy.
- A ako vas srećnima čine neke možda glupe stvari (Instagram, Tumblr i romantične komedije), dajte si oduška i uživajte u tome.
- Naučite da kažete Ne. (apsolutni work in progress)
- Naučite da kažete Da. (malo manje work in progress)
- Ako u ovom svijetu opterećenom kuliranjem nađete osobu koju ne želite da kulirate već želite da s njom kulirate, uradite to odmah i sada inače ćete se mimoići i izgubiti u beskrajnom nizu igrica ‘ko će kome kad da se javi’ i onda piši propalo.
- Piši propalo i ako ti piše svaki 15ti dan i nikad se ne javi kad kaže da će se javiti. Ili barem prebaci u folder ‘zabavna varijanta’ i ne očekuj ništa preko toga. Ali ako kažeš ‘zabavna varijanta’ a to je sve sem ‘zabavna varijanta’, nađi sebi drugu žurku. (It’s all about the parties, don’t you see.)
- Beskrajno je važno da nađete nekog kome se zapravo sviđate vi kao ličnosti (sa ili bez struka) i ko vam neće nikada, nikada reći ‘your character is too much for me, sorry’. Jer je moj karakter too much i za mene ali se volim i obožavam svakog dana dok sebi život otežavam i pravim gluposti. Što me dovodi do:
- Prvo i osnovno je da se vi sebi super sviđate. Da se pogledate u ogledalo, bacite petaka i odete u dan da učinite ovaj svijet veselijim i boljim mjestom. Ovo je možda i najvažnija stvar koju sam naučila i koju još učim i koju znam da ne smijem da zaboravim.
- Uvijek je bolje novcem kupiti iskustvo nego stvar koju ćete posaditi u orman ili na zid i ćao. Ali kad kupujete stvari, neka budu lijepe i fotogenične i stilizovane.
- Zabavljajte se modom i ne shvatajte je suviše ozbiljno. Može sve i može na svaki način ali nikako nikako ne može da ostanete kući jer ‘nemam šta da obučem’. Ako se dovedete do toga da odjeća nosi vas a ne vi nju, to je prvi znak da vam je ona ličnost iz par rečenica ranije totalno izlapila u površnosti.
- Sve u svemu, važni su prioriteti kao što kažu moja majka i moj šef. Ja bih samo poručila: Plešite, radite, ljubite se i pravite lijepe fotke na Instagramu. I manite se hashtagova koji ništa ne znače.
Naučila sam ja još štošta u ovih 25 godina, možda bih mogla sročiti i nešto pametnije ali avaj. Tresnulo me je ljeto u glavu i ja samo mogu da gledam u pučinu i romantičarim u prazno, na koju god hoćete temu.
Plan je dočekati još jedan rođendan u svom maniru – vječito haotična, prevesela i ludo uzbuđena sa i bez razloga. Slaviti svoje mini tinejdž drame. Smijati se preglasno i pjevati uz gđicu Swift. Biti dramatična dok mi ne dosadi a onda opet obući svoj korporativni sako i biti jedna odrasla, odgovorna osoba.
Nazdraviću jednom sasvim novom ljetu koje dolazi i poželjeti neke nove želje.
Ovog rođendana živim u gradu za koji nikad nijesam mislila da ću zvati domom a to baš nekako rado činim sad, vrlo srećno radim posao o kome nijesam ni sanjala i slavim rođendan sa nekim novim krugom ljudi koji (hvala univerzumu) razumiju koliko su baloni zabavni. I biću zahvalna što imam još takvih fantastičnih ljudi u drugim gradovima u kojima više ne živim.
Kako bih rekla, život je lijep i šljokice su zakon.
A sad, hvala na pažnji, odoh da guglam koju tortu mogu napraviti za pola sata i bez miksera.
xx
IzadoraWing 